ali cajke ne.. to je umjetnost kujca i ..čke marinirana u alkoholu.kao prvo.. nema nikakvu namjeru da bude nešto više od toga da zadovolji neke niže strasti.. i to je vjerojatno i dovoljno stvarno ne mogu zamisliti nikoga da kontemplira o nečem dok mu cajke zuje.. al mi možda samo fali maštovitosti
Zapravo ako se stavis u distanciranu poziciju dok ti cajke zuje mozes kontemplirati o degradaciji drustva i simplifikaciji glazbe u smislu ajoj na sto smo spali od mozarta, ili ako gledas ljude kako plesu na cajke sve promatrati kao nekakav teatar apsurda
Ja sam recimo gledala onu predstavu Turbofolk jer sam mislila da ce se raditi o intelektualnoj raspravi o fenomenu turbofolka, i uh bolje da ne pocnem, al to je bilo moje iskustvo sa cajkama
Sto se glazbe tice po meni to ovisi o tvojem mentalnom sklopu, ali ne o smislu inteligencije, znanja, razine svijesti, nego cisto o nazovimo to nacinu na koji tvoj mozak percipira i interpretira odredjene strukture i zvukove. Primjerice meni je metal uzasan, agresivan i uznemirujuc, rock 60ih supalj, ali tu i tamo znam naci i u takvim pjesmama neku melodioznost ili temu koja mi se svidi, a netko drugi cuje metal i cuje neku melodiju i strukturu koju moj mozak nije sposoban ni percipirati ni intepretirati. Osim toga ljudi glazbu slusaju iz razlicitih razloga, zasto bi glazba nuzno imala neku namjeru i svrhu osim one da ti godi osjetilima? Ja volim slusati glazbu ne zato da me potice na razmisljanje, nego da mi zaustavi tok misli i da se u njoj izgubim i na taj nacin odmorim (a volim renesansnu i klasicnu glazbu, new age, glazbu iz igri, ambijentalnu i 80ete).
Nije da sad branim cajke kao cajke, mind you, samo kazem da je zapravo teoretski moguce i da jako inteligentna i svijesna osoba voli nesto takvo, ako ima prema glazbi neki drukciji odnos
O stihovima ne mogu nista reci jer su mi apsolutno nevazni, i ljudski glas mi je cisto glazba. Al tko voli rime makar bile glupe ili mozda jer su glupe da umire od smijeha...
A sto se filmova tice, ja sam malo kao Luj ali iz drugacijih razloga. Obozavam price i ako je prica izvrsna sam medij mi nije bitan. Dobro, ili likovi, mogu probaviti losu pricu ako su mi likovi genijalni. Ali eto jednostavno ispada da nema puno filmova koji me se posebno dojme. Posebice zapadnjackih, medju istocnjackim si znam naci ponesto (btw Zivana i Kristina preporucam ovo , prekrasan je i vrlo poseban). No s druge strane recimo jako volim anime (koji je u japanu ravnopravan igranim filmovima), ne one u pokemon stilu, nego kompleksnije i zrelije stvari. Japanci imaju poseban pristup i naraciji i temama i uvijek me podsjete na ljepotu sitnih stvari u zivotu koje nitko ne cijeni, ili ih jednostavno ne vidi (i preporucam ovo. nesto prekrasno, zagarantirano vas nece ostaviti ravnodusnima). No opet draze su mi mange odnosno stripovi.
Ne mogu filmove, bilo animirane, bilo igrane, nazvati mentalnom degradacijom (iako u potpunosti shvacam zasto ih Luj smatra takvima), jer se medju njima nadje onih koji su toliko simbolicni i avangardni da te natjeraju ne samo da mislis, nego da ti pritom mozak znoji krv. S druge strane danas svatko pise knjige, tako da ovisno o tome sto citas, i citanje se moze nazvati mentalnom degradacijom. U tom smislu vise cu cijeniti nekoga tko gleda inteligentne filmove nego nekoga tko je procitao tonu knjiga u stilu sex and the city romana ili nives celzijus.
A sto se kazalista tice, Luj definitivno probaj, filmovi su apsolutne nule u odnosu na predstave
Kazaliste je umjetnost koja je po kvaliteti najbliza knjizevnosti, djelomice i zato jer je veliki dio predstava zapravo uprizorenje drama koje su i pisane da se izvedu na pozornici, i zato jer tu nema nekih posebnih efekata niti akcije, sve se bazira na dijalozima i glumi uzivo. Za filmove me nije puno briga, al dusu prodam za predstave, i za razliku od filmova smatram ih kulturnim uzdizanjem
p.s. Zivana, colin firth *love love* i jos u mokroj kosulji
A si gledala mozda The Scarlet Pimpernel sa Anthonyjem Andrewsom? Ja sam i u njega zaljubljena