http://en.wikipedia.org/wiki/Emo
Evo, malo sam se informirala.
Palo mi na pamet da pitam- jeste li se vi u srednjoj furali na neki stil, jeste li se otad mijenjali ili je još sve isto? Ajde napišite malo kakvi ste bili.
Ja sam nosila isključivo crno, ali nisam pripadala darkerskom pokretu. Sve od veša do kapa za zimu, nikad ništa u drugoj boji. Imala sam plavu kosu do leđa i šminkala se kao Kleopatra. Jako sam se sviđala dečkima i to mi je imponiralo, ali bih se pravila uvijek smrtno ozbiljna, kao da uopće ne primjećujem da me gledaju.
Šminkam se dva sata, a onda izađem van i cijelu noć buljim u TV na kojem se vrte spotovi.
Što reći, to bi se danas reklo- puno sam se preheravala.
Imala sam odlične ocjene, osim iz matematike. Iz engleskog sam bila talent na razini republike i županije, pa me škola slala na seminare, na tadašnji pedagoški, danas filozofski. To je isto godilo mom pubertetskom egu.
Cijelu srednju nisam imala dečka, furala sam se na stil: 'Nemam dečka, ne zanimaju me, ja sam iznad toga'.
Glumila sam da sam jako cool, a zapravo sam se fanatično bojala bilo kakve intimnosti. I bila sam smrtno zaljubljena u jednog Gorana, koji je tad, naravno, imao dugu crnu kosu i bio mrgud i metalac. Ali sam prema njemu isto bila hladna i bezobrazna, pa smo u 4. srednje prekinuli svaku komunikaciju.
U 1. i 2. razredu sam bila najomraženiji đak- najbolja, a Srpkinja i to usred rata- to nikako nije valjalo. Pa nitko nije htio ni sjediti sa mnom, mnogo su mi prijetili, a dobila sam i šamar jedan dan nakon škole, ali sam ga samarićanski otrpjela, ponosna što nisam uzvratila. Poslije se ta cura pokajala, danas smo mi čak i Fejs prijateljice...otada je prošlo 20 godina.
U 3. i 4. sam otišla u novi razred, s odlikašima i vrlo dobrim đacima. Tamo sam bila blagajnik, zamjenik predsjednika razreda... uvijek neki k. Na maturalki sam vodila večer, predstavljala maturante, a prije toga morala sam našminkati sve maturantice iz razreda, jer su htjele izgledati kao ja.
Jedno od onih stvari kojih se rado sjećam je to što sam se ipak u 2. srednje sviđala dečkima iz viših razreda. Uh koji ego boost!
A meni se u 4. srednje sviđao jedan dečko iz 1. razreda likovnjaka.
Poslije srednje sam odlučila da bi možda ipak bilo dobro da imam dečka, čak su se i moji počeli zabrinjavati
, pa se dogodio S. On me uhvatio onda i još ne pušta.
Njega sam upoznala u kantini pravnog faksa. Bio je visok, nabildan, mala guza, duga kosa, zelene oči, sav mirisan i sramežljiv, a tako hebeno lijep. Pola sata nakon što sam ga upoznala već sam mu pisala pjesme.
Eh, kako je to bilo lijepo razdoblje za mene... Danas uopće ne sličim/ne podsjećam na sebe onda. Ni najmanje...