U povjerenju

'Great minds discuss ideas; average minds discuss events; small minds discuss people.' E. Roosevelt


You are not connected. Please login or register

Koliko smo samokritični?

Idi na stranicu : 1, 2  Next

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down  Poruka [Stranica 1/2]

1 Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 3:35 pm

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
Na ovu temu sam imala neugodnosti na mama-mami forumu. Tamo su neke žene užasno glupe i još više neugodne.
Umjesto da pišu o svojim manama, napadale su one koje sam ja za sebe navela, a jedna opsjednuta me i neumorno trollala. Ah, šta ti je taština...


Nadam se da vi nećete tako.

Uglavnom, na ovakvim se temama skoro pa da(de) procijeniti veličina nečijeg ega. Wink

Kad sam već spomenula opsjednutost- naši podstanari (on je pentekosni pastor, ona mu je žena) npr. misle da se ja izvinjavam bez razloga i toliko pričam protiv sebe, da je to siguran znak da su me napali demoni, pa se njih dvoje za mene moraju posebno moliti. Ja sam, iz pristojnosti, pristala, ali već imam gastritis od njihovog šandobarandanja. To je u slengu ono kad 'govore jezicima', a to me čeka tokom te posebne molitve. Bože, have mercy. Very Happy

Uglavnom, ja sam jako isključiva, nedostaje mi tolerancije i diplomacije. Kako stvari stoje s vama?

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

2 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 3:59 pm

Jaunting Head


Zeleni pojas
Zeleni pojas
Ova tema bi bila bolje smjestena pod psihologija podforumom Smile

Tako ti treba kada ides pricati filozofski, otvorenog uma i samosvjesno s soccer mamama. You deserve it! hehe

Hmmm mane su relativna, tema, jer je prilicno subjektivno i mjenja se od uma do uma. Nedostatak svijesti mi je najgora mana(kod drugih ljudi mislim, ne za sebe), ko zna, mozda jednom ju i znanstveno dokazemo? hehe. Ugl idem svoje prema opcim kriterijam analizirat

Lijen sam: ovo je i meni mana, iako 50% puta uzivam u tome a drugih se frustriran jer se tako previse igram sa svojom sansom da zivim kvalitetan zivot. Npr. da nisam lijen, UCIO bi kako bog zapovijeda.

Znam se lijepo izivcirat: to s vremenom se sve vise smanjuje. Opci bijes mi se s godinama pretvorio u opcu zivcanost i sada, blizu 20-te, sam rijetko kad zivcan. Jedino me mama zna redovito nazivcirat, kada ocekujem da se nece obazirati nebitnim stvarima ali ona to svejedno radi. Mislim i filozofskim gledano, najmanje bitne stvari

Neuredan sam: ovo meni NIKAKO nije mana, jer je to samo drugi oblik reda. Ljudi ne znaju sta znaci pojam organizirani kaos, zato i rijetko tko razumije avangardu Smile. Ugl, dokle god ja mogu naci nesto svoje, to je drugi oblik reda. Kada ne mogu, onda je moj zajeb sto nesto nisam stavio u svoje uobicajeno "neuredno" mjesto Very Happy

Elitist sam, na jako relativan nacin: meni nije mana, jer odabirem uglavnom da se druzim s ljudima koji su viseg mentalnog sklopa ili koji su ovce (djelomicno ili potpuno) ali su inteligentni i/ili zabavni. Sudim svih jako kriticnim okom, znam da djelomicno je to moj ego kako voli sebe hraniti glamurom ali to radim i zato jer, logicki, ne zelim se druzit s nepouzdanim ljudima i onim koji ce imat los utjecaj. A i obozavam analizirat ljude, moj hobby je da nastojim skuziti kako je netko u osobnosti samo gledajuci u njih ili preko toga da vidim par detalja. S vremenom sam sve bolji.

Narscisist sam: ali ne "Ja sam savrsen" nacin. Ja obozavam sta sam ja, tko sam ja, volim svoje mane i vrline. ALi nisam utopljen narcisizmom, jedna od mojih ciljeva je biti samosvjestan i konstantno sve preispitujem, ukljucuji i POSEBNO sebe. Uvijek se zapitam zasto sam nesto rekao i pomislio, analizirajuci to iz svih perspektiva koji se sjetim (minimum dvije, jedna pozitivna i jedna negativna). Kada mi samopouzdanje raste preko preporucljivog, pomislim si nesto da ga spustim. Kada samopouzdanje pada preko preporucljivog, pomislim si nesto da ga uzdignem. VOlim odrzavat balans narcisizma i samokritike. Ugl meni narcisizam je mana samo ako ides izvan "dopustenog", tj da je lose za samosvjest i otvorenost uma (sto su 2 od sastojka za visi mentalni sklop, zajedno sa pameti i inteligencijom[IQ i EQ])

I da, volim pricat o sebi Very Happy Ponekad mi malo pobjegne izvan onog sto normalni covjek bi poslusao, ali u vecini slucajeva sam umjeren. Da se nekome da slusat, pricao bi satima o sebi XD To vi odlucite dali je mana



Jaunting Head: komentar modifikovan dana: Sun Jan 31, 2010 4:13 pm; prepravljeno ukupno 1 puta

Vidi profil korisnika http://www.last.fm/user/EinarOv567

3 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 4:07 pm

Jaunting Head


Zeleni pojas
Zeleni pojas
Eto, ironicno, napisao sam esej o sebi Razz Necu se ljutiti ako ne procitate. Moram nadodat kao nesto sto bi ostali vidjeli kao manu:

Protiv politicke korektnosti sam: mogu reci bez beda JAKO neugodne sale i smijat se njima. Jedan od nacina na kojim ja prezivljavam mentalno je da uvijek gledam humor u svemu. Jednom mi je jednoj jakoj dragoj frendici (bila mi je ko sestra) prijetila smrt, ali ja, iako u velikoj depresiji, sam se salio svako toliko (i oko TOGA; naravno, ne u njezinoj prisutnosti). Tako da ne volim pogrebe, jer znam da mi je pametno sutiti (inace bi bacao sale cijelo vrijeme, a i pasivan sam naprema smrti osoba koje mi nisu drage, vidim to kao nesto normalno). Npr., kada nije nitko slusao, na pogrebu djeda od moje bivse, s muzem od njezine sestre sam cijelo vrijeme pricao o pucacinama na najnormalniji nacin, ko da smo na cugici.

Eto, znam da je mozda bilo pametnije ne reci ovo sebi, ali sto sam stariji sto me vise boli kurac. Ionako nitko ovdje mi nece biti sef jednog dana Razz Ali bez brige, necu vam pricat zasto su Mujo i Haso presli cestu na pogrebima vasih voljenih (ako budem pozvan). Sutit cu Smile

Ugl, svijet mozes gledati kao sastavljenog od sala, na tebi je dali ces njima smijat (nema veze o tvom raspolozenju) ili ne. Ja se u vecini slucajeva odlucim traziti humor u njima Smile

PS: ta pasivnost je sve veca sto se vise mjenjam. Ali to ne znaci da ne razumijem kako je nekom ili da mi nije krivo. Naravno da mi je krivo. Samo... ne jako puno

Vidi profil korisnika http://www.last.fm/user/EinarOv567

4 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 4:11 pm

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
Very Happy

Sad sam se sjetila kako je tvoj ujak uvijek bio bolesno uredan, pa je tvojoj mami išao na nerve i ona njemu, jer je njena soba uvijek bila razbacana, a njemu sve pod pravim kutem.

Ja sam kao tvoj ujak i to ljude oko mene nervira. Evo koliko visim na forumu, a ručak je ipak skuhan, roba oprana, sve uredno i dijete namireno (maloprije sam je stavila na popodnevni spavanac). Jako sam brza i okretna, netrpeljiva kad je u pitanju sporost bilo koje vrste (mentalna/fizička). To što nemam razumijevanja za drugačije, nekad mi se vraća kao bumerang.

J.H.- svi vole pričati o sebi, samo neki priznaju, neki ne. Wink

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

5 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 4:13 pm

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
To sprdanje na smrt, po meni, ukazuje da ti je to neugodna stvar, pa nelagodu razbijaš humorom. Zato, između ostalog, ljudi poslije sprovoda jedu i piju i pričaju koješta, da smire mozak i srce.

Ali, valja s time oprezno. Jer ja ću recimo jako patiti kad umre netko od mojih najbližih. Da se netko s time sprda, jako bi me povrijedilo.

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

6 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 4:18 pm

Jaunting Head


Zeleni pojas
Zeleni pojas
hehe da to je on. On je prije slagao robu i prema boji ali ne znam dali to vise radi, mislim da ne haha. Moja mama isto voli urednost (sto starija sto vise si to priznaje) samo sto je lijena. Nona isto manijak cistoce. Nadam se da se ja nikad necu obazirat s tim, jer je to tako nisko na listi prioriteta tj trebalo bit, bar po meni. Radije se koncentrirat na opustanje i srecu, jer zivot je pun obaveza, pa samo ti fale dodatne kucanske. Ali dobro, ako te uistinu usrecuje red ili uredivanje, onda super hehe. Ali ako pratis neku normu ili obicaj... ugh

Vidi profil korisnika http://www.last.fm/user/EinarOv567

7 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 4:22 pm

Jaunting Head


Zeleni pojas
Zeleni pojas
Pa nije mi neugodno, iskreno. Kada netko umre a da nije meni blizi (ali bas blizak) onda ne osjecam tugu. Malkic mi je krivo ako je blizak s nekim koji je meni blizak.

Smrt mi je normalna stvar. Ja cu tugu osjecat kad mi netko blizak umre, ali znam se nosit s time. Filozofija mi govori da je to normalna stvar, a ne nepravda (kako neki gledaju) a humor me brze oraspolozi. Ali taj humor nije namjeran, tj on je dio mene. Ja u bilo cemu trazim humor, dali tragicno ili ne. Nemoj krivo shvatiti, nije humor iz nelagode, nego je jedan od mojih tipova humora. Ne znam dali kuzis Very Happy

Priznao bi da mi je neugodno, nije mi bed, ne bi se osjecao manjim. Smrt je ponekad snazna stvar, a tako pak smo tako pasivni u borbi protiv nepotrebne smrti

EDIT: dapace, to je humor iz nastao ugodnosti Smile

EDIT2: a tuga mi nije neugodna, samo zivcanosti i zivcana hiperaktivnost su mi neugodne

Vidi profil korisnika http://www.last.fm/user/EinarOv567

8 Re: Koliko smo samokritični? on Sun Jan 31, 2010 5:33 pm

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
Pa, mislim da je svakome jasno da je smrt neizbježna- ali kad voliš, to saznanje malo znači. Svejedno patiš. Barem ja.

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

9 Re: Koliko smo samokritični? on Mon Feb 01, 2010 7:23 pm

Luj XIV


Narančasti pojas
Narančasti pojas
Ja sam jako samokritican, ali sa razlogom.

Nisam lijen uopce osim kada treba nesto raditi, dakle kada MORAM onda sam lijen. Inace uvijek nesto radim i aktivan sam. Dakle to bi se moglo nazvati neodgovornost.

Druga stvar je: gade mi se mjesta gdje ima jako puno ljudi na jednom okupu, dakle mjesta na koja ljudi danas izlaze. Ljude inace bas ne volim, pogotovo u velikim kolicinama. Ne znam razlog tome i ne mogu uciniti introspekciju po tom pitanju, ali mislim da je to genetski jer moj nono i otac su isti.

Treca: Ne znam se ponasati medju ljudima dosta cesto, rijetko tko me poznaje. Nisam dvolican to sigurno, ali jednostavno imam tisucu lica. Sa ljudima koje ne poznajem ili sa kojima ostvarujem tek prve kontakte pokazujem samo jedno od lica jer se ne mogu opustiti. Ne znam to objasniti.

Cetvrta: smotan sam u birokraciji jako

Peta: Slab sam na razgovore koji ne sadrze nekakve osnove logike u sebi i lako poludim kada u raspravi netko ne kuzi da govori protiv zdravog razuma. Dosta cesto plitke razgovore analiziram logicki.

Ima ih jos tisuce, al evo za pocetak cheers

Vidi profil korisnika

10 Re: Koliko smo samokritični? on Mon Feb 01, 2010 9:52 pm

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
Luj XIV (citat):
Druga stvar je: gade mi se mjesta gdje ima jako puno ljudi na jednom okupu, dakle mjesta na koja ljudi danas izlaze. Ljude inace bas ne volim, pogotovo u velikim kolicinama. Ne znam razlog tome i ne mogu uciniti introspekciju po tom pitanju, ali mislim da je to genetski jer moj nono i otac su isti.

Treca: Ne znam se ponasati medju ljudima dosta cesto, rijetko tko me poznaje. Nisam dvolican to sigurno, ali jednostavno imam tisucu lica. Sa ljudima koje ne poznajem ili sa kojima ostvarujem tek prve kontakte pokazujem samo jedno od lica jer se ne mogu opustiti. Ne znam to objasniti.

Ista stvar i kod mene. A nekako sam uvijek u centru pažnje, da li pozitivne ili negativne i to mi je nešto na svijetu najnapornije.

A moje ponašanje? Kad je u pitanju upoznavanje ili ponašanje u gomili, od napetosti i nervoze previše afektiram i kompulzivno pričam, što ostavlja dojam suprotan mojoj pravoj osobnosti. Svi me doživljavaju kao jako samouvjerenu i nametljivu, a ja zapravo imam tremu, samo je kao ekstravert ispoljavam drugačije od introverta.

Mislim da to + ta moja faca koja djeluje prebenigno = na prvi pogled djelujem jako blentavo i to me užasno smeta.

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

11 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 1:07 am

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
Mene samo zanima zašto su se i Vitas i Živana uz mene od prvog dana kad sam ih upoznala ponašali skroz normalno? Ili se to meni čini jer je meni normalno ono što većini nije? Ne znam, vi ste meni oboje od starta sjeli. Nadam se da sam i ja vama, bar upola toliko, jer inače mene ljudi ne vole na prvu, zavole me na drugu ili treću Very Happy

Vidi profil korisnika

12 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 4:00 am

the magnificent one


Narančasti pojas
Narančasti pojas
evo recimo, ti si meni sky jako lijepo sjela... jel... Twisted Evil
ja najvise mrzim umisljene i one koji se pretvaraju u nesto sta nisu... zato tesko i nadjem dobrog prijatelja, a jos brze izgubim onog koj se samo tako naziva, a to vise nije gubitak, nego spas...

Vidi profil korisnika

13 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 11:03 am

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
Sky Walker (citat):Mene samo zanima zašto su se i Vitas i Ž. uz mene od prvog dana kad sam ih upoznala ponašali skroz normalno? Ili se to meni čini jer je meni normalno ono što većini nije? Ne znam, vi ste meni oboje od starta sjeli. Nadam se da sam i ja vama, bar upola toliko, jer inače mene ljudi ne vole na prvu, zavole me na drugu ili treću Very Happy


Meni je Vitas pravo otkriće. Kad čitam njegove postove tu i na Fejsu, uvijek pomislim kako šteta da takvih ljudi nije bilo više u mojoj generaciji. Bio je jedan Mato- možda ga netko od vas zna, završio je pravo i jako je aktivan u Palachu, u udruzi riječkih anarhista. Svi ostali, osim moga muža, bili su prepovršni i preobični, ni najmanje zanimljivi.

Što se tiče tebe, Kix, ti znaš da sam ti ja čak priprijetila da ću te klepit ako ne prestaneš piljiti u mene na predavanjima. Ti brzo zaboravljaš, ali nadam se da ćeš se toga sjetiti.
Onda si mi ti objasnila da ti svi govore kako imaš zločeste oči; da me ne mrziš nego buljiš jer sam upala na engleski; ti si me vidjela na listi i zapamtila mi ime, jer si se i sama htjela tamo upisati.

Mene na filozofiji 95% ljudi nije podnosilo, najprije jer sam nakon prijemnog bila prva na listi, a poslije zato jer sam bila jako aktivna na nastavi i redovito imala maximum bodova i najvišu ocjenu na svim kolokvijima i ispitima koje sam dala (osim logike, jerbo mrrrrzim matematiku). Ove nove generacije su jako kompetitivne. Oni nisu kužili da sam ja s 30 ipak imala neko predznanje i pravi interes, jer se nisam upisala po inerciji, nego sam o tome sanjala valjda otkad znam za sebe. Zato je meni faks tako bolna tema.

Tebe sam, Kix, zavoljela jer si ti jako dobroćudna i pametna. I jedna i druga osobina su već dugo vremena pravi rariteti, a još u kombinaciji- ti si izumrla vrsta, koju treba zakonom zaštititi od istrebljenja. Nadam se da se nikad nećeš promijeniti.



Domina: komentar modifikovan dana: Tue Feb 02, 2010 1:23 pm; prepravljeno ukupno 3 puta

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

14 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 12:08 pm

Mislim da je moj najveći problem što sam tijekom svog života permanentno , iz dana u dan , iz godine u godinu....
polako , ali vrlo sigurno kročila u pravcu sasvim suprotnom željama duše s kojom sam se rodila....
Ona , zarobljena u mom tijelu i nemoćna suprotstaviti se mojim pogrešnim odlukama i postupcima ,
mom nemilosrdnom i zločestom maltretiranju nje same...sada , kad je moja zla snaga od umora "popustila" , zauzima vrlo neprijateljski , napadački stav..muči me...osvećuje se i danju, a NAROČITO noću....
Živana , Kike i Damir me znaju samo virtualno , preko " parkića " , a vi ostali ni tako.....
Najteže od svega mi "pada" ta SVAKODNEVNA GLUMA...what a crap...
Kao ono ; Ja sam KULLL... HIHI -HAHA.....sve , kao neka zajebancija...kao da će mi to pomoći....wtf
Eto..ovo sam morala napisati ...
Jer ako ikad ovdje napišem nešto što vas živcira ( a to je prilično izvjesno ) molim vas , jer vi ste svi od reda pametni ljudi :
NEMAJTE MILOSTI prema meni...!!!!! To mi jedino može malo pomoći...
Hvala... What a Face :

Vidi profil korisnika

15 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 1:20 pm

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
the magnificent one (citat):evo recimo, ti si meni sky jako lijepo sjela... jel... Twisted Evil
ja najvise mrzim umisljene i one koji se pretvaraju u nesto sta nisu... zato tesko i nadjem dobrog prijatelja, a jos brze izgubim onog koj se samo tako naziva, a to vise nije gubitak, nego spas...

Dušo, sjeo si i ti meni, rekla bih da je to više nego očito I love you

Ali razlikuj umišljenost i samosvijest. To što ja ZNAM da sam inteligentna, ne sramim se to pokazati i oslanjam se na svoj mozak i sve samo ne prosječnu osobnost kao na svoj najjači adut u svemu, ne čini me umišljenom, nego samosvjesnom. Jer uza sve to, ja ti priznam kad nešto ne znam, i ne sramim se toga (ok, možda malo, ali s druge strane, iz neznanja se uči Smile). Navedimo čakiju (komentari na fejsu) kao jedan od zadnjih primjera.

Isto tako, puno sam slabije načitana od većine prisutnih forumaša ovdje. Ali to me nikada neće pokolebati, jer družeći se s ljudima koji znaju više od mene, mogu samo puno naučiti, a ne mogu baš ništa izgubiti. A isto vrijedi i za tebe. Ja volim tvoju pamet, bilo bi mi drago da se ne sramiš pokazati ju svima, jer to ne znači "praviti se pametan", to znači jednostavno "biti pametan" I love you

Vidi profil korisnika

16 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 1:28 pm

Miss Wiseass


Plavi pojas
Plavi pojas
Kad smo već kod Magnificenta, kod njega je pamet OVOLIKA, a vidi se iz njegovog humora. Samo, da bi mu valjalo više čitati, pa makar i postove na forumu i na Fejsu (malo zahebavam), valjalo bi. Very Happy Ne znam zašto ne voli čitati- to je sam priznao, jer mislim da je ,sve u svemu, jedna vrlo rijetka zvijerka.

Vidi profil korisnika http://u-povjerenju.forumotion.com

17 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 1:38 pm

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
Domina (citat):
Sky Walker (citat):Mene samo zanima zašto su se i Vitas i Ž. uz mene od prvog dana kad sam ih upoznala ponašali skroz normalno? Ili se to meni čini jer je meni normalno ono što većini nije? Ne znam, vi ste meni oboje od starta sjeli. Nadam se da sam i ja vama, bar upola toliko, jer inače mene ljudi ne vole na prvu, zavole me na drugu ili treću Very Happy


Meni je Vitas pravo otkriće. Kad čitam njegove postove tu i na Fejsu, uvijek pomislim kako šteta da takvih ljudi nije bilo više u mojoj generaciji. Bio je jedan Mato- možda ga netko od vas zna, završio je pravo i jako je aktivan u Palachu, u udruzi riječkih anarhista. Svi ostali, osim moga muža, bili su prepovršni i preobični, ni najmanje zanimljivi.

Što se tiče tebe, Kix, ti znaš da sam ti ja čak priprijetila da ću te klepit ako ne prestaneš piljiti u mene na predavanjima. Ti brzo zaboravljaš, ali nadam se da ćeš se toga sjetiti.
Onda si mi ti objasnila da ti svi govore kako imaš zločeste oči; da me ne mrziš nego buljiš jer sam upala na engleski; ti si me vidjela na listi i zapamtila mi ime, jer si se i sama htjela tamo upisati.

Mene na filozofiji 95% ljudi nije podnosilo, najprije jer sam nakon prijemnog bila prva na listi, a poslije zato jer sam bila jako aktivna na nastavi i redovito imala maximum bodova i najvišu ocjenu na svim kolokvijima i ispitima koje sam dala (osim logike, jerbo mrrrrzim matematiku). Ove nove generacije su jako kompetitivne. Oni nisu kužili da sam ja s 30 ipak imala neko predznanje i pravi interes, jer se nisam upisala po inerciji, nego sam o tome sanjala valjda otkad znam za sebe. Zato je meni faks tako bolna tema.

Tebe sam, Kix, zavoljela jer si ti jako dobroćudna i pametna. I jedna i druga osobina su već dugo vremena pravi rariteti, a još u kombinaciji- ti si izumrla vrsta, koju treba zakonom zaštititi od istrebljenja. Nadam se da se nikad nećeš promijeniti.

Hehe, da, sjećam se da si se ljutila što piljim u tebe lol!
Ali sam zaboravila da si me htjela klepit hahahaahh!

Pa ni mene ljudi na filozofiji nisu trpili, isto zato jer sam previše diskusija na satu povlačila. Omraženi smo bili ti, ja i Dario, jer smo bili najglasniji. Jedino Krušvar i Romina - mislim da se njih općenito ipak voljelo, premda su se uvijek uključivali u rasprave, osobito Krušvar - njegovi protuargumenti su uvijek bili nezaboravni, baš kao i tvoji (moji su npr. samo bili zdravorazumski Smile)

Ali zato je povijest bila zakon, tamo su ljudi (iznenađujuće!) bili puno otvoreniji za diskusije i razgovor, atmosfera je uvijek na predavanjima bila ugodna, opuštena i ujedno vrlo misaona, a na filozofiji sam imala osjećaj da su svi zakočeni - da to uopće nisu budući filozofi!

Vidi profil korisnika

18 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 1:39 pm

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
I ovaj fala na komplimentima tim Embarassed

Vidi profil korisnika

19 Re: Koliko smo samokritični? on Tue Feb 02, 2010 1:45 pm

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
Caperucita Roja (citat):Mislim da je moj najveći problem što sam tijekom svog života permanentno , iz dana u dan , iz godine u godinu....
polako , ali vrlo sigurno kročila u pravcu sasvim suprotnom željama duše s kojom sam se rodila....
Ona , zarobljena u mom tijelu i nemoćna suprotstaviti se mojim pogrešnim odlukama i postupcima ,
mom nemilosrdnom i zločestom maltretiranju nje same...sada , kad je moja zla snaga od umora "popustila" , zauzima vrlo neprijateljski , napadački stav..muči me...osvećuje se i danju, a NAROČITO noću....
Živana , Kike i Damir me znaju samo virtualno , preko " parkića " , a vi ostali ni tako.....
Najteže od svega mi "pada" ta SVAKODNEVNA GLUMA...what a crap...
Kao ono ; Ja sam KULLL... HIHI -HAHA.....sve , kao neka zajebancija...kao da će mi to pomoći....wtf
Eto..ovo sam morala napisati ...
Jer ako ikad ovdje napišem nešto što vas živcira ( a to je prilično izvjesno ) molim vas , jer vi ste svi od reda pametni ljudi :
NEMAJTE MILOSTI prema meni...!!!!! To mi jedino može malo pomoći...
Hvala... What a Face :

Nema veze, nije gotovo dok nije gotovo. Nikada ne možeš u sebi zatrti ono što jesi, a vrlo si mudro i duboko biće. Zato i jesi uključena u ovaj forum i ne ustručavaj se biti ono što jesi - barem ovdje.

Vidi profil korisnika

20 Re: Koliko smo samokritični? on Wed Feb 03, 2010 2:20 am

the magnificent one


Narančasti pojas
Narančasti pojas
Dušo, sjeo si i ti meni, rekla bih da je to više nego očito I love you

Ali razlikuj umišljenost i samosvijest. To što ja ZNAM da sam inteligentna, ne sramim se to pokazati i oslanjam se na svoj mozak i sve samo ne prosječnu osobnost kao na svoj najjači adut u svemu, ne čini me umišljenom, nego samosvjesnom. Jer uza sve to, ja ti priznam kad nešto ne znam, i ne sramim se toga (ok, možda malo, ali s druge strane, iz neznanja se uči Smile). Navedimo čakiju (komentari na fejsu) kao jedan od zadnjih primjera.

Isto tako, puno sam slabije načitana od većine prisutnih forumaša ovdje. Ali to me nikada neće pokolebati, jer družeći se s ljudima koji znaju više od mene, mogu samo puno naučiti, a ne mogu baš ništa izgubiti. A isto vrijedi i za tebe. Ja volim tvoju pamet, bilo bi mi drago da se ne sramiš pokazati ju svima, jer to ne znači "praviti se pametan", to znači jednostavno "biti pametan" I love you[/quote

ahahaha dušo lol!
sve to stoji, al opet, u nekim kolicinama...

Vidi profil korisnika

21 Re: Koliko smo samokritični? on Wed Feb 03, 2010 2:21 am

the magnificent one


Narančasti pojas
Narančasti pojas
btw, i ja sam neke ljude zvao, vidjet cemo ako bude sta od njih...

Vidi profil korisnika

22 Re: Koliko smo samokritični? on Wed Feb 03, 2010 2:31 am

the magnificent one


Narančasti pojas
Narančasti pojas
Caperucita Roja (citat):Mislim da je moj najveći problem što sam tijekom svog života permanentno , iz dana u dan , iz godine u godinu....
polako , ali vrlo sigurno kročila u pravcu sasvim suprotnom željama duše s kojom sam se rodila....
Ona , zarobljena u mom tijelu i nemoćna suprotstaviti se mojim pogrešnim odlukama i postupcima ,
mom nemilosrdnom i zločestom maltretiranju nje same...sada , kad je moja zla snaga od umora "popustila" , zauzima vrlo neprijateljski , napadački stav..muči me...osvećuje se i danju, a NAROČITO noću....
Živana , Kike i Damir me znaju samo virtualno , preko " parkića " , a vi ostali ni tako.....
Najteže od svega mi "pada" ta SVAKODNEVNA GLUMA...what a crap...
Kao ono ; Ja sam KULLL... HIHI -HAHA.....sve , kao neka zajebancija...kao da će mi to pomoći....wtf
Eto..ovo sam morala napisati ...
Jer ako ikad ovdje napišem nešto što vas živcira ( a to je prilično izvjesno ) molim vas , jer vi ste svi od reda pametni ljudi :
NEMAJTE MILOSTI prema meni...!!!!! To mi jedino može malo pomoći...
Hvala... What a Face :

pa nitko ne trazi od tebe da da glumis, i da se pravis kul, samo budi ono sta jesi... ja neznam nikoga ko je uspio u necem na taj nacin da se pravio da je ono sta nije...
i nemoj se ustrucavat u onom sta zelis radit tu, siguran sam da i ja povremeno dignem nekome zivac sa svojim komentarima, al sta je tu je, nije namjerno... i drzim se one, don't give a fuck.
stoga, ono sta naumis, to i izvrsi, mislim da sto se tice tebe, nemos falit

ps. vidimo se mi na Metallici Wink

Vidi profil korisnika

23 Re: Koliko smo samokritični? on Wed Feb 03, 2010 2:32 am

fishcrap


Zeleni pojas
Zeleni pojas
kolko sam samokritičan... rekao bih prilično samokritičan Very Happy imam način kako se posrati u trenutku kada mi se ego rascvjeta,to mi je bila jedna od najkorisnijih stvari što sam naučio Very Happy sa egom stalno vodim bitku,al ga držim pod kontrolom.. sa tim sam ko mlađi imao više problema,dok nisam obraćao pažnju toliko.

druge stvari su što sam zaboravljiv užasno.. to je čak i kronično.. uspijem zaboraviti više manje sve.. u bilo koje doba dana.. tu zaboravljivost pripisujem tome.. što me zapravo nije briga Very Happy pa bi onda dodao i određenu količinu neodgovornosti Very Happy mislim da mogu biti prenametljiv kada se zalaufam.. i volim provocirati užasno.. pa su mi to zamjerili neki Very Happy majka mi kaže da sam i bezobrazan,valjda jesam Very Happy tvrdoglav sam.. netko mi kaže neš kako da napravim.. ja kažem ok,i napravim po svom.. to su mi isto zamjerili puno puta Very Happy s vremena na vrijeme mislim da sam poseban,al onda se uključi mehanizam koji me spusti Very Happy što se još tiče samokritičnosti,puno mi je bliže iz baš tog razloga se podcijenjivati nego precjenjivati.znam oscilirati u raspoloženjima kao trudnica ponekada..

i neznam što još.. mislim da su mi ego i samovažnost najveći teret.a i tu osciliram užasno.. pa imam trenutaka di su mi potpuno uništeni jedan i drugi,što nisu loši trenuci Very Happy al sam tada preranjiv da bi izlazio van s tim Very Happy so šilds bek on..

Vidi profil korisnika

24 Re: Koliko smo samokritični? on Wed Feb 03, 2010 1:56 pm

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
the magnificent one (citat):pa nitko ne trazi od tebe da da glumis, i da se pravis kul, samo budi ono sta jesi... ja neznam nikoga ko je uspio u necem na taj nacin da se pravio da je ono sta nije...
i nemoj se ustrucavat u onom sta zelis radit tu, siguran sam da i ja povremeno dignem nekome zivac sa svojim komentarima, al sta je tu je, nije namjerno... i drzim se one, don't give a fuck.
stoga, ono sta naumis, to i izvrsi, mislim da sto se tice tebe, nemos falit

I like this I love you

Vidi profil korisnika

25 Re: Koliko smo samokritični? on Wed Feb 03, 2010 1:59 pm

Aredhel


Zeleni pojas
Zeleni pojas
fishcrap (citat):kolko sam samokritičan... rekao bih prilično samokritičan Very Happy imam način kako se posrati u trenutku kada mi se ego rascvjeta,to mi je bila jedna od najkorisnijih stvari što sam naučio Very Happy sa egom stalno vodim bitku,al ga držim pod kontrolom.. sa tim sam ko mlađi imao više problema,dok nisam obraćao pažnju toliko.

druge stvari su što sam zaboravljiv užasno.. to je čak i kronično.. uspijem zaboraviti više manje sve.. u bilo koje doba dana.. tu zaboravljivost pripisujem tome.. što me zapravo nije briga Very Happy pa bi onda dodao i određenu količinu neodgovornosti Very Happy mislim da mogu biti prenametljiv kada se zalaufam.. i volim provocirati užasno.. pa su mi to zamjerili neki Very Happy majka mi kaže da sam i bezobrazan,valjda jesam Very Happy tvrdoglav sam.. netko mi kaže neš kako da napravim.. ja kažem ok,i napravim po svom.. to su mi isto zamjerili puno puta Very Happy s vremena na vrijeme mislim da sam poseban,al onda se uključi mehanizam koji me spusti Very Happy što se još tiče samokritičnosti,puno mi je bliže iz baš tog razloga se podcijenjivati nego precjenjivati.znam oscilirati u raspoloženjima kao trudnica ponekada..

i neznam što još.. mislim da su mi ego i samovažnost najveći teret.a i tu osciliram užasno.. pa imam trenutaka di su mi potpuno uništeni jedan i drugi,što nisu loši trenuci Very Happy al sam tada preranjiv da bi izlazio van s tim Very Happy so šilds bek on..

Ti si totalni softie, da ne kažem "žena u duši", s obzirom da je taj izraz više mit nego bilo što drugo Very Happy

Vidi profil korisnika

26 Re: Koliko smo samokritični? Today at 7:55 am

Sponsored content


Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh  Poruka [Stranica 1/2]

Idi na stranicu : 1, 2  Next

Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu