Uzori

Jeste li se ikad prepoznali u nekom filozofskom pravcu/političkoj ideologiji? Koga ste doživjeli ili doživljavate kao uzor među filozofima ili političarima?

Ja sam nekad voljela Marxa i Sartra. Ovog prvog zna se zašto , ovog drugog zbog egzistencijalizma i one njegove (između ostalih) po kojoj: 'Nikad nije kasno za kukavicu da postane heroj, ni za heroja da postane kukavica.'

Onda sam otkrila da je Marx, koji je zagovarao proletarijat, propovijedao osmosatno radno vrijeme i borio se za radnička prava, bio cijeli život nezaposlen i živio na grbači dame iz visokog društva koja mu je bila žena, a čiji je otac bio tajkun i vlasnik tvornice- u kojoj su radnici radili po 16 sati za najniže nadnice. Od tog je novca on živio dok je kontemplirao u svojim knjigama.
I to nije sve, svoju je ženu varao s njihovom kućnom pomoćnicom, kojoj je napravio i dijete, ali ga onda nije htio priznati. Pa onda jadni dobri Engels, zaluđen svojim prijateljem, nije mogao podnijeti da dijete njegovog idola živi kao kopile (ovaj sam izraz upotrijebila sa sarkazmom, da netko ne bi pomislio da sam primitivna jaranka), te je jadnicu oženio, a dijete priznao i odgajao ga kao svoje vlastito.

Sartre je pak bio drek prema svojoj dugogodišnjoj partnerici Simone de Beauvoir, koja je btw bila daleko bolji pisac od njega. Možda ju je baš zato i varao.

Što mislite, trebamo li imati idole ili sve i svih demistificirati?

Vrijede li njihove filozofije iako ih nisu živjeli?

Ja mislim da vrijede, da vidim što ćete mi vi reći.

Pa nije bitno dali je zagovarač bio hipokrit, bitne su ideje.

Ja mislim da imat idole i nije dobra ideja, jer svi smo mi ljudi, i kao ljudi, svi mi imamo neke velike mane. Ako češ imat idola, onda se ne smiješ diviti svakoj njegovoj akciji ili mišljenju, jer nešto neće biti u redu.

Bitno je da sakupljaš što više ideja i onda od svih tih ideja napraviš nešto što ti misliš da je točno, da bi moglo biti točno, da nije točno i da se ne može znati.

Kao što sam rekao Kristini, ne postoji osoba koja nije "too human", zato, bolje idole ne imati

Nek se cijene ideje ili dijelovi ideja, uvijek uzimavši u obzir druge ideje iz tog polja (posebno ako su nove)

Jaunting Head (citat):Pa nije bio dali je zagovarača bio hipokrit, bitne su ideje.

Ja mislim da imat idole i nije dobro ideja, jer svi smo mi ljudi, i kao ljudi, svi mi imamo neke velike mane. Ako češ imat idola, onda se ne smiješ diviti svakoj njegovoj akciji ili mišljenju, jer nešto neće biti u redu.

Bitno je da sakupljaš što više ideja i onda od svih tih ideja napraviš nešto što ti misliš da je točno, da bi moglo biti točno, da nije točno i da se ne može znati.

Kao što sam rekao Kristini, ne postoji osoba koja nije "too human", zato, bolje idole ne imati

Nek se cijene ideje ili dijelovi ideja, uvijek uzimavši u obzir druge ideje iz tog polja (posebno ako su nove)

Slažem se.

Ja mislim da je dobro imati uzore, sto ih vise mozemo nabrojati u razlicitim situacijama to vise znanja imamo. Ponekad nas to znanje moze izvuci iz najgorih situacija u zivotu. Dati nam snage, zapaliti nasu vatru ponovo.

Imamo bezbroj primjera ljudi koji su zivjeli na rubu egzistencije pa su uspjeli uciniti cudo. Imamo ljude koji nisu marili za cijeli svijet nego su se posvetili nekom visem cilju i na kraju uspjeli. Ljude koji su bili na najvisim pozicijama u nasim drustivma, pa su svejedno pokazali vrline kakvima se i sveci mogu diviti... Opet sa druge strane imamo ljude koji su bili doslovno robovi, a zadrzali su srecu, optimizam i zivjeli su svaki dan kao covjek sa velikim č.

Takvi primjeri nam daju nadu i poticaj da prozivimo ovaj zivot punim plucima, da iskoristimo svaki trenutak i da se probudimo.

Mi te ljude nismo upoznali niti mozemo previse ista o njima znati, tako da ja ne mogu nikoga demistificirati na osnovu bilo kakve informacije. Ionako oni samo predstavljaju nekakve ideje, bitan je sadrzaj ne forma.

Ljudi koje ja postujem i cijenim... ima ih oko pedesetak ovako na prvu ruku. To su ljudi iz svih vrsta ljudskih djelatnosti, od duhovnosti do znanosti.

Trenutno najvise posezem za Markom Aurelijem, ciji dnevnik doma imam. Knjiga se zove "Samome sebi", nikada nije trebala biti objavljena, to je bilo nesto duboko i privatno. Rimski car, filozof, koji je pisao u Germaniji za vrijeme vojne kampanje.

nemam idola,ali bi stvarno stvarno volio da sam dobio priliku razgovarati sa jungom i da me uzme il za proučavanje ili za učenika za mene bi to bilo nešto najljepše na svijetu ili da me don juan matus prisvoji jebo ja sebe

inače kolko vidim se slažem sa ostatkom ekip treba se težiti originalnosti,individualnosti i fino asimilirati ideje u namjeri da se stvori nešto novo makar ako netko želi imati idola,ne vidim zapravo niš loše u tome,pogotovo ako je taj netko stvarno sposobno biće.samo što onda treba paziti da nebi se uhvatili i njegovih loših strana nego nastaviti dalje i unaprijediti di je ovaj stao.glupo mi je uzeti za idola nekoga sa ograničenim svjetonazorom,sa konačnim potencijalom ideje