Filozofija zivota

Evo za zagrijavanje u filozofiji. Imate li kakvu filozofiju zivota ? Odnosno na koji nacin se postavljate prema zivotu, sto ocekujete od sebe, sto od zivota itd, itd...

tocno dvije...
1. live and let live
2. fuck it

Meni je Isus vječna inspiracija. Ukratko- volim Isusa, ne volim kršćane.

Osnovna stvar je da nije sadržaj stvari prost koliko je koncept prost.

-

Sartrum (citat):Imam nekoliko točaka koje smatram bitnim u životu.
Pozitivno razmišljanje, pozitivna energija, živi svoj život kako želiš i znaš a da pritom ne oštećuješ drugoga. Ako živiš u zajednici pružaj koliko i dobivaš.
Nemože jednostavnije od toga

I like this.

degenerik (citat):Osnovna stvar je da nije sadržaj stvari prost koliko je koncept prost.

Oš reći time da su stvari proste(ili opčenito negativne) zato jer mi ljudi im dajemo takav imidž? Jer prosto postoji samo u našim glavama, a ne u svemiru?
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Rekli ste svi dobre stvari Mislim da za kako treba tretirat druge nema šta nadodat, a meni je pukla inspiracija(ili bolje reć želja?) da idem postat (a i istovremeno analizirat) moju filozofiju života.

Onome hipotetskom kome se bude dalo pročitat ovaj moj dosadni() post, ako ima šta za bitno za nadodat ili se ne slaže, rado ću pročitati

Moj cilj već neko vrijeme je živjeti sretan, a otkrio sam da što više se trudim unaprijedit moj mentalni sklop, to sam sretniji
(tj. točnije bi bilo rec izbjegavat bol, jer sreća nije uvijek nešto pozitivno; ali što više izbjegavam bol, to sam sretniji )

Pod mentalni sklop podrazumijevam slijedeće stvari(dok/ako ne otkrim nove): pamet, inteligencija, otvorenost uma i svijesnost (ove zadnje dvije su malkić spetljane, ali i dalje odvojene stvari). Sad, sta su te stvari za mene i kako ih tretirat

Pamet: znanje. Nije bitno dali opce ili obskurno. Mi smo(ili bi trebali biti) bica istrazitelji. Istraziti sto vise podrucja(bar za probat) ali, naravno, ne forsirat se(ako su neke stvari hitnije ili ti se ne da). Tuzno je da nemaju svi iste mogucnosti za znanjem, a jos tuznije da oni koji imaju, ne iskoristavaju (nego si radije idu likeati ili komentirati slikice na faceu i smišljati nove perverzije jezika poput awili, zupač itd.). Iskustvo isto ubrajam pod znanje. Brže češ ga steć ako učiš od svojih greška i tuđih (uključujem tu čak i učit od greška fikcijskih likova; naravno, mora imati smisla)

Inteligencija: IQ i EQ.
IQ obuhvaca logiku(ukljucujuci matematiku), oblike i jezik. To nisam ja izmislio, te tri stvari se mjere IQ-om. Onda, IQ ne možeš poboljšavat(bar koliko sam razumio), možeš samo se potrudit da ne zahrđa. Najbliža stvar poboljšanju bi bilo korištenje što više tvoga potencijala. Ne ubijat se ako znaš osoba s višim IQ-om, to je na neš što ne možeš utjecat. Ionako je očito da emocije jebu IQ žešče, zato je tu bitan EQ

EQ(razina tvoje emocionalne inteligencije): to bi obuhvatilo talent za identificirat, analizirat i manipulirat svoje osječaje i tuđe.
Čitao sam da EQ je dobio dosta kritika. Pitalo se dali je to uopče inteligencija, pričalo se kako se uopče ne može mjerit itd. itd. Ali nije bitno dali je inteligencija ili nije, jer, po meni, je jako bitna stvar u životu.
Ja vjerujem da do visokog EQ se može doći vlastiti trudom, da ne mora nužno biti urođeno (tj automatski rezultat tvojih prijašnjih iskustva). Što više radim na EQ toliko više mi je lakše biti sretan i živjeti/interagirati s ostalima oko mene.

Otvorenost uma: JAKO bitno. Ima raznih razina otvorenost uma(mogu pričat iz svoga iskustva), tako da ne mislite da ako ste oko nekih stvari otvorenog uma, da ste oko svih. Ja se trudim biti što otvoreniji i klonim se samo stvari koje mi logika kaže da se klonim.
Koliko god visok mentalni sklop imali, treba biti svjestan da SVATKO ima predrasuda, samo je pitanje dali ćemo ih primjetiti. Trudim se uočiti moje da mogu svemu pristupiti što otvorenijim umom. Nastojim ne slušat šta večina bilo kakve grupe(dali osobe visokog mentalnog sklopa, dali ovce itd.) kaže da nešto je ili nije, tj. ne dat da ničije mišljenje ne utječe na moje(pričam o subjektivnim stvarima). Poslušat ću neku visoku preporuku, ali neću dat da utječe na moje mišljenje.Ako ti se nešto nije svidjelo prije, uzmi u obzir koliko si se promjenio, pa probaj opet ako misliš da postoji mogućnost da bi ti se svidjelo.
Sjeti se da neke stvari imaju "acquired taste", nemoj ih odmah otkantati(osim ako si svjestan kakav si i da vjeruješ da nema ni manja mogućnosti da će ti se trenutno svidjeti)
Što otvorenijeg uma, tolikog manje predrasuda i toliko veće mogućnosti da ćete naći više stvari koje će vas usrečiti i/ili poboljšati

Svijesnost: večina znanstvenika ignorira ovu temu, večina filozofa razbija glavu oko toga, večina ovca nije svjesna šta znači biti svijestan ( ). Znajući šta mogu o tome, odlučio sam se potruditi biti što svijesniji mogu biti, znajući da sam limitirano biće koje se zove čovjek. Mi nikad nismo bili nit smo ikad našli apsolutnu istinu, mi ju samo tražimo. Nikad mješat znati nešto i biti svijestan nečega, nisu ista stvar.

Treba biti svijestan da svi mi imamo mentalnu strukturu koja nije urođena, nego smo ju napravili. Treba biti svijestan da TONU ne postoji u svemiru, nego samo u našim skromnim glavama. Treba biti svijestan da u raspravi, svaki sugovornik ima svoju perspektivu, da je vjerovatno u pravu prema njegovoj perspektivi i da ne doživljavamo svi svijet na isti način. Zato treba preispitati sve, a sebe ponajprije(pitati se zašto je nešto takvo, zašto netko misli tako). Naravno, ne toliko puno da se izludiš. Treba biti svijetan da emocionalnost i kompleksi totalno poubijaju zdrav razum. Treba biti svijestan da BEING PROVEN WRONG ISN'T A FAILURE, IT'S A BLESSING(citacija).

Eto, to je moja osobna biblija Vjerovatno sam nešto zaboravio, ali bit je tu

Lars, idemo od početka

Prost = jednostavan, elementaran, zar ne? To nije samo u našim glavama, osim ako ćemo se igrati Dr. Seussovog Hortona i kreirati mnogo malih Whovillea (što isto nije isključeno, ali neka to bude neka druga tema )

Glede pameti slažem se 100%.

Glede IQ-a se ne slažem. Mislim da IQ test nije objektivan pokazatelj nečije inteligencije ilitiga bistrine mozga. Zadnji put sam ga doduše rješavala jako davno i nemam pojma koji mi je IQ, ali me ne bi iznenadilo da spada u niži prosjek.
Kao prvo, matematika mi je oduvijek slaba točka, toliko slaba da jedva računam napamet, a o ostalome onda bolje i ne govoriti. Btw, to me ne čini glupom, ma što znanstvenici mislili o tome, nego netalentiranom za konkretnu stvar.
Drugo, sam si napisao: emocije ga remete, a moje emocije su vrlo burne i intenzivne.
Treće, kad sam zadnji put rješavala to smeće, jednostavno mi je bilo dosadno. Stvari oko kojih sam morala više razmišljati mislim da sam čak preskakala, jer mi se jednostavno nije dalo gledati u njih, bile su mi nezanimljive i nisam vidjela nikakvog razloga da trošim mozak na njih. OK, bilo je to davno, danas sam zrelija i možda bih riješila test kako spada.
Ali i dalje ispada da u prosjeku npr. crnci imaju niži IQ od bijelaca. Zašto? Zato što je taj test rađen prema standardima bijele rase (i to čak mislim više srednje klase), a to je blesavo, uzeti upravo tu rasu i tu klasu kao ideal. Zašto baš tu, a ne neku drugu? Osim toga, sjetimo se tvoje i Vitasove rasprave oko "upside down twice" - tvoj odgovor bi te prema IQ testu (da se gleda samo taj odgovor) strpao među retarde
No, svi ovdje smo dovoljno visokog IQ-a da znamo da nisi retard samo zato što je tvoja percepcija nekih stvari drugačija od uobičajene. Po meni, nijedan Q se ne može mjeriti, barem ne ako se testovi veoma ozbiljno ne reformiraju. Uvijek se sjetim jedne svoje frendice koja dosta sporo kapira stvari. Ne izvlači zaključke na temelju postojećeg znanja u kombinaciji s novim saznanjima, nego joj ih moraš gotove priložiti da ih skuži, ne uviđa analogije.... Ali na IQ testu se svojedobno jako dobro snašla. Pa mi ti to objasni.

Pod EQ bi spadalo prema definiciji mnogo više od ovoga što si nabrojio, ali o tome radije kad položim Psihologiju, dakle NADAM SE negdje u 3.mjesecu

Oko otvorenosti uma i svjesnosti se isto slažem. A nadmetanje emocionalnosti i razuma je vrlo kvalitetna stvar, jer pomaže čovjeku da ne postane kao stroj i da mu um ne postane suviše samodopadan
Dobro je samo pobrinuti se da razum uvijek zadrži primat, a da ga emocionalnost jednostavno slijedi u stopu. To mi se čini kao najzdravija kombinacija.

Ima puno istine u tome, Kix, što si napisala. Posebice ovaj osvrt na rezultate testova inteligencije s obzirom na rasnu pripadnost.

Međutim, postoje različiti testovi, na kojima je znanje tj. predznanje itekako bitno, ali ima jedan koji nema ama baš nikakve veze sa znanjem ni matematike ni jezika, već samo s urođenom logikom i brzinom kojom radi mozak- to je onaj Mensin. Ako na njemu postigneš visok rezultat, iznad 138, to bi značilo da si genijalna i da spadaš u gornjih 2 posto populacije. Dakle, gleda se omjer u odnosu na ostatak populacije tj. na neki prosjek. Što to govori jest da probleme uočavaš jako brzo, brže od 98% ljudi oko tebe, kao i njihova rješenja.
Što, naravno uopće ne znači da istovremeno funkcioniraš u emocionalnom smislu, niti da si zanimljiva osoba. Možeš biti i primitivna, to je stvar opće kulture. Ali, kad zagusti, ako se nađeš na pustom otoku, dobro te imat' pored sebe. Kao i u svakoj drugoj nepredvidivoj situaciji. Također, ti ljudi daleko brže uče i bolje pamte hrpetine podataka.

Mada se brojke mogu razlikovati od mjerenja do mjerenja, ta odstupanja su zapravo minimalna. Osim ako te ne uputi netko tko zna, nema šanse da na Mensinom testu jednom postigneš primjerice 100, a drugi put 130. Znam mnoge slučajeve genija kojima je brojka varirala +- 10, ne više od toga. Dakle, tko zna- zna. I u bilo kakvom natjecanju gdje je brzina uma bitna, razlika između njih i ostalih će itekako doći do izražaja.

Pisala sam seminar na tu temu i što znam jest da IQ u životu niti pomaže, niti odmaže, a velik broj genijalne djece nije se u kasnijem životu ostvarilo u skladu s očekivanjima. Nije lako biti ispred svog vremena, svoje generacije ili naroda. Dobar broj visoko inteligentne djece iz najopširnijeg istraživanja na ovu temu u kasnijoj se dobi odalo alkoholu.

Dakle, možemo diskutirati koliko su ovi ili oni testovi točni, o odstupanjima, pa i svrsi, ali da je netko s rezultatom 140 i više na Mensinom testu lumen- jeste.

EDIT: nisam znao da prost znači i to Mislio sam da misli na metaforičku vulgarnost

Sky Walker (citat):
Glede IQ-a se ne slažem. Mislim da IQ test nije objektivan pokazatelj nečije inteligencije ilitiga bistrine mozga.

Krivo sam se izrazio. Ne mislim na IQ testove, za njih je očito da nisu pouzdani. Mislim na stvari koje oni pokušavaju analizirat i i tvoj REALNI IQ(znači ne ona prema MENSA testovima ili drugim). Tako da ne misliš da gledam na te testove kao apsolutnu istinu Mislio sam na realan IQ

Sky Walker (citat):Sjetimo se tvoje i Vitasove rasprave oko "upside down twice" - tvoj odgovor bi te prema IQ testu (da se gleda samo taj odgovor) strpao među retarde

To sam ti već objasnio da su obje strane bile u pravu Moja definicija naopakog je drugačija od vaše, i prema mojoj sam bio u pravu i vi prema vašoj ste bili u pravu. Da imam definiciju ko vi, bio bih u krivu(što mi nije bed priznat, nego sam naviknut na moju definiciju a i takvu ju i vidim u rječnicima).

Sky Walker (citat):Uvijek se sjetim jedne svoje frendice koja dosta sporo kapira stvari. Ne izvlači zaključke na temelju postojećeg znanja u kombinaciji s novim saznanjima, nego joj ih moraš gotove priložiti da ih skuži, ne uviđa analogije.... Ali na IQ testu se svojedobno jako dobro snašla. Pa mi ti to objasni.

Pod IQ se ubraja puno stvari, kao i pod logikom(koja je dio). Ne moraš ti biti odličan u svemu .
Kako god, po meni, neki određeni nivou inteligencije je bitan ali definitivno je dovoljno i pola IQ-a Stephen Hawkinsa (koji je, ako se ne varam, 220 ili malo manje). Mislim, ovisno o tvom manipuliranju emocija, biti će ti lakše. Ali definitivno najmanje bitan (po meni) odavde. Mora biti dosta nizak da sjebe sve ostalo(što ga i dalje ne čini nebitnim).
Zanima me, šta je tebi inteligencija? (maknimo EQ, koncentrirajmo se na ostalo)

Sky Walker (citat):Pod EQ bi spadalo prema definiciji mnogo više od ovoga što si nabrojio, ali o tome radije kad položim Psihologiju, dakle NADAM SE negdje u 3.mjesecu

Dobro, moju sam izvukao iz guzice wikipedie, ti si tu kvalificiranija da pričaš o tome šta je TOČNO, ali ono što sam spominjao je JAKO bitno.
Ali me zanima šta još spada, jer mi ne pada ništa više napamet, tj šta još raditi s emocijama(nekako mi obuhvača dosta toga), pa mi molim te reci kad saznaš (znanje je moć, jej)

Sky Walker (citat):Dobro je samo pobrinuti se da razum uvijek zadrži primat, a da ga emocionalnost jednostavno slijedi u stopu. To mi se čini kao najzdravija kombinacija.

E, na to sam i mislio Bez brige, nisam robot nit mislim da je dobro biti robot(osim ako imaš bacač plamena u bradavicama)

Ne znam definirati inteligenciju. Mislim da je ključ u razmišljanju svojom glavom, zaključivanju, povezivanju već poznatih i novospoznatih podataka.... U takvim stvarima. Mislim da kad proučim onu knjigu iz psihologije što mi je literatura, da ću tada biti kompetentnija da pričam o ovoj temi.

Da, htjedoh reći i da lajkanje i komentiranje slika nije uvijek priglupo, možda to nisi trebao uzeti kao ogledni primjerak gluposti. Mene ponekad totalno zabavlja npr. Ovisi kome i što lajkam, naravno.

Sky Walker (citat):Da, htjedoh reći i da lajkanje i komentiranje slika nije uvijek priglupo, možda to nisi trebao uzeti kao ogledni primjerak gluposti. Mene ponekad totalno zabavlja npr. Ovisi kome i što lajkam, naravno.

Dobro, ispričavam se Mislio sam više na koliko i kako to rade neki ljudi. I ja sam gledao neke slike i likeao ih.

EDIT: Proklet bio ja, idem učit, ćujemo se za 5 godina

Evo ja imam malu pauzu od ucenja pa bi rekao koju rijec.

Danas se mlad covjek rodi i uci od drustva, zavrsava skole koje drustvo namece, uci se znanjima drustva, potrebama, moralu itd itd, mislim da je sve to jasno. I ne mislim da je to nista lose, sasvim je prirodno (to sto je drustvo malo bolesno, nas je problem na kojem bi morali raditi). Danas ljudi da bi bili kompetentni za neko podrucje zavrse kakav seminar, fakultet, skolu, tecaj, sto god. Ljudi su spremni uloziti mnogo u svoje znanje i obrazovanje, bilo to radi papira ili stvarno radi toga da nesto nauce, nije bitno u ovome sto zelim reci. Ali meni je zanimljivo kako se to ljudi posvecuju svemu osim sebi samome. A jos mi je zanimljivije kako se posvecuju introspekciji samo kada su u problemima.

Ovo sto cu reci je moje misljenje.

Ja sam za svoju filozofiju zivota stoicizam. Koliko god to cudno zvuci, stvarno je tako bilo. Rodjen sam kao katolik, ta filozofija zivota mi je bila nametnuta, ja sam ju odbacio i otisao sam u potragu za novom. Vrlo smjesno zvuci, ali mislim da je to bila jedna od najboljih odluka u mom zivotu.

Citajuci knjige dolazio sam do ideja starih civilizacija i kultura. Tako sam se poceo zanimati za sve religije svijeta i vidici su mi se sirili nevjerojatno brzo. Nakon nekog vremena sam dosao u kontakte s onime sto ja zovem "filozofija zivota", a to su bile budizam i neke struje nastale iz njega, nesto hinduizma, pa stare samanske tradicije, toltecki pogledi i misterije i da ne duljim dalje. U svakom slucaju nasao sam izvore koji govore o ljudskoj psihi. Nisam citao nista vezano uz Boga i nesto nedostizno, a cak i kad bi ti djelovi bili zaobilazio bi ih. Jednostavno sam proucavao stvari koje su duboko prakticne u svakodnevnom zivotu. Nisam mogao vjerovati kad sam shvatio koliko samo skola postoji i svaka je vrijedna paznje.

Najzanimljivije od svega mi je bilo to sto se kulture i civilizacije mozda mijenjanju, usponi i padovi, nestanci i zaboravi itd. Ali problemi koji su mucili ondasnje ljude muce i nas danas. Problemi u ljudskoj psihi su isti, mozemo rec da su ona najfundamentalnija stanja covjeka ostala neizmjenjena.

Najvise od svega sam se iznenadio kada sam poceo istrazivati o stoicizmu, imao sam totalno krivu predodzbu o tome kao sto vecina ljudi danas ima. Nastao je u staroj grckoj, koja je imala stotine skola filozofije, a vrhunac dozivio u Rimu.

Jedno cisto prakticno umijece zivljenja koje ne mora biti tocno, ne mora biti svima prihvatljivo, ali ja sam se nasao u tome. Iznenadio sam se pogotovo kada sam vidio slicnosti zen budizma i stoicizma. Isto tako nisam mogao vjerovati da sam istrazivao posvuda osim u nasoj Europi. Ljudi danas o filozofiji imaju nekakvu zamagljenu viziju, ali u ovom slucaju ja ne govorim o teorijskoj filozofiji, vec o prakticnoj. Nekada je to bilo normalno, da ljudi dobivaju izobrazbu u filozofskim skolama koje sami odabiru. Danas nema toga vise, danas su ljudi prepusteni oluji vremena i sami moraju kormilariti kroz zivot sa malo oslonaca.

Ja na stoicizam gledam kao na ruho koje sam ja odjenuo, ne mora ono biti ispravno, niti logicno... jednostavno ono mi sluzi svrsi. Imam jedan vrlo cvrst oslonac, referentnu tocku kojoj se uvijek mogu vratiti. Ne postoji oluja zivota koja me moze izbaciti iz takta, moze me samo ojacati. Isto moram naglasit da u zivotu ama bas nikada nisam imao problema, blagoslovljen sam. Imam ama bas sve sto mi treba, zadovoljen sam i umno i fizicki na svim mogucim razinama Nisam poceo istrazivati jer sam imao problema. Razlog sto sam se priklonio stoicizmu je sto je sva moja sreca i radost prema zivotu postala jos pet puta jaca i sto sam sve stvari koje imam poceo pet puta vise cijeniti.

Jednostavno kao da sam stvorio u svojoj dusi/umu nekakav hram i uvijek se mogu otici tamo odmoriti. Ne moram pobjeci nikamo, nego samo vratiti se sebi.

Naravno, ta filozofija zivota... ja nju ne provodim dogmatski, ona mi je samo cvrst oslonac, a pravi ucitelj mi je zivot. Zato sam i na pocetku rekao da je stoicizam ruho kojim sam obavio svoju dusu i putujem kroz ovaj zivot. Isto tako, nije samo stoicizam vec i par stvari iz nekih kultura.

Eto... valjda sam dobro to objasnio, a sad zurim na novi vijek natrag. poz ljudi

Osobno mislim da svaki čovjek treba imati kvalitetan/utemeljen vrijednosni/ideološki sustav po kojem se ravna i živi, inače nije ništa bolji od zvijeri u džungli.

Za sebe mogu reći da sam mnogo, dugi niz godina istraživala, ali na mene ništa nije ostavilo jači dojam od Krista. Onaj prikazan u modernim dominantnim denominacijama, androgin i pasivan, obješen o križ, nije onaj kojeg opisuju Sveta Pisma, ali ih malo tko čita. Prije svega, zato što to nije knjiga koja se čita kao roman, pa treba imati literaturu koja će ti pojasniti sve nejasnoće, kojih ima i ne pojašnjavaju se same od sebe.

Nisam fundamentalist, ne vjerujem da je Bog stvorio svijet u 6 dana, niti da su priče iz Starog Zavjeta više od legendi i mitova. Za Krista vjerujem da je bio stvaran, a čak i da je samo mitski lik, meni bi i dalje bio uzor, jer je živio i umro kontra struje i u ime svoje pacifističke filozofije, filozofije ljubavi.

Postoje razne teorije o Kristu. Jedne tvrde da nije postojao, ali ih opovrgavaju tekstovi rimskih povjesničara poput Tacita, Svetonija i Plinija mlađeg, koji su mrzjeli kršćane (to je bilo prije nego se car Konstantin mudro dosjetio spojiti pogansku državnu religiju s kršćanskom koja se nije dala istrijebiti i tako započeo cušpajz u koji danas vjeruje većina tradicionalnih katolika/pravoslavaca), ali su o Njemu pisali- u negativnom kontekstu, naravno- što, mislim, govori dovoljno za sebe.

Ta ideja o Mesiji koji će doći s neba, stara je koliko i ljudska vrsta, ali malo ljudi zna da je Mesija zamišljen kao onaj koji dolazi uništiti, poraziti neprijatelja, osloboditi narod ovaj ili onaj. Krist je došao da propovijeda ideju pacifizma, posve stranu tadašnjim i Židovima i Rimljanima, a i svim ostalim narodima prije ili poslije tog doba. Zato što je 'razočarao', zato je i završio kako je završio.

Jedino nasilje koje je iskazao, bilo je prema tadašnjem pandanu današnjih štandova s relikvijama koje su Međugorje, primjerice, proslavile i obogatile (u kombinaciji s koječim drugim, da ne započinjem), zapravo prema stolovima unutar hrama, na kojima su se prodavale žrtvene životinje za prinos, za što je smatrao da predstavlja blaćenje ideje Božjeg hrama i bogaćenje na sirotinji, pa ih je u bijesu porazbijao i prodavače istjerao van. Zanimljivo, to se nikad ne uči u na vjeronauku, niti čuje na misama, I wonder why.

Još je Gandhi rekao lordu Irwinu (tadašnjem britanskom potkralju Indije) da, kad bi se kršćani pridržavali samo Propovijedi na gori, njih dvojica ne bi imali razloga pregovarati, a i svi ostali problemi svijeta bili bi riješeni. Malo mu ga je i metnuo, naravno, jer je činjenica da je ovaj uhrani svijet u kojem živimo onaj isti u kojem su kršćani pokakali najviše kakice. Uzmimo samo današnjicu npr. i Amere otkad su postali moderni Rim. Da o Srbima i Hrvatima ne započinjem, sve jedan kršćanin veći od drugoga.

Najviše mi je žao što je to kršćanstvo napravilo toliko zla, počevši od kršćanskih ratova naovamo, da malo koga pametnog uopće zanima kakvi su bili prvi i pravi kršćani onih 313. godina prije nego su posve izumrli, a za licemjere i konformiste osmišljena nova, od države prihvaćena i proglašena religija.

Usudila bih se reći da je pravo kršćanstvo ipak i dalje u temeljima naše civilizacije, kroz humanistički pokret, primjerice, u ideji pacifizma i sl., samo ljudi ne primjećuju tu zajedničku poveznicu, jer im se kršćanstvo kroz povijest ogadilo ili su vjernici/nevjernici čisto po inerciji.

Osobno se trudim, najviše što mogu, da živim tako da me se Krist ne bi sramio. Ne znam jel' postoji neki drugi svijet, ne vjerujem (kao ni neke kršćanske denominacije) u Raj i Pakao, ali meni to i nije bitno. Cilj mi je biti čovjek poput njega, tu i sad, dok sam živa. To mi daje osjećaj da vrijedim sama za sebe, kao osoba, ne samo kao žena i/ili majka.

Eto, to bi bila moja životna filozofija, nadam se da vas nisam udavila.

sviđaju mi se ove vaše filozofije stvarno jesmo svi prilično slični meni je isto draža praktična filozofija od obične.sad što bi značilo to meni.. ja sam se sa tim upoznao naravno kroz halucinogene ulazio sam u stanja i sam otkrivao stvari o kojima sam kasnije čitao u knjigama,što mi je reklo da sam na dobrom putu.otkrivanje svijeta i sebe introspekcijom,refleksijom.. sada više ne toliko sa halucinogenima,makar mi fale pa pokušavam kroz snove,jer sam otkrio da mogu istve stvari raditi tamo kao i pod utjecajem.. a da se malo potrudim mogao bi i u čistoj javi to je po meni praktični dio filozofije

moja životna filozofija je istraživanje rekao bih.u svemu pokušavam iskustveno naći univerzalne zakone po kojima se sve kreće.težim pojednostavljivanju stvari,makar se tu znam zapetljati,ali jednostavnost mi je sama po sebi nekada prilično komplicirana ja to osjećam kao neku nit,i jedini razlog zašto je meni život zanimljiv je ta nit ona me vodi u te druge sustave u sustavima i u druge svijetove i u takvim stvarima težim besprijekornosti,jer inače nema smisla.treba biti čist

i da dam svoj osvrt na iq i pamet.. i dodao bi još svjesnost i lucidnost

iq je koristan pametnima i mudrima.on je samo alat koji nam pomaže ako ga znamo iskoristiti.ima ljudi s visokim iq-om pa su glupi k(o) rac.
no ono s čime sam se upoznao.. svjesnost i lucidnost nisu privilegija samo ljudi s visokim iq-om.i to mi se čini kao glavni izvoz zabune.takvi ljudi mogu biti i mudriji od onih sa višim iquom,jedino ovi što imaju viši iq,kada jednom nauče koristiti svoj mozak,što se tiče apstraktnog znanja mogu napraviti ipak više radi svoje sposobnosti povezivanja,riješavanja problema,snalaženja itd..

ako želiš domina,imam jedan tekst što sam pisao o isusu pa ti mogu dati da pročitaš

Može, tako mi Bog pomogao.

O da! Znao sam da negdje duboko lezi zakopan pravi krscanin i tako mi je drago radi toga.

Uljepsala si mi dan sad

Vitas i Ž., vi ste moji najbliskiji mentalno-duhovni kompići, a vidim i da se fishcrap ozbiljno bori da uđe u taj krug

Ipak, od svega što ste vi rekli, moja životna filozofija je nekako kombinacija svega toga pomalo, ali ju još nisam uspjela artikulirati da budem zadovoljna njome. Dobrim dijelom sam se pronašla, a opet dio mene se još uvijek traži, a nekako mi se čini da se i MORA tražiti, da je to u čovjeku uklesano da sve do kraja života bude u potrazi za svojim 42 (tko ne zna o čemu pričam, pročitati "Hitchhiker's Guide to the Galaxy" )

Uostalom, pogledajte samo, zašto bi inače vječno bili toliko gladni novih spoznaja?

Samo da ne bude zabuna, reći ću (opet) da je i za mene IQ alat, ne bitan kao ostali stvari ali ne ni nebitan.

@Fish: E pa to sam i rekao, ima onih koj imaju super IQ ali ga totalnu razjebu s emocionalnosti a i nesvjesnosti. Stavio sam i svjesnost kao bitnu Zašto lucidnost? Šta ne bi to spadalo pod svjesnost? Misliš lucidnost poput one (koje ja nikad ne doživim) u snovima?

meni su to dva isprepletena pojma ne mogu jedno bez drugoga svjesnost mi je više kao stanje dok je lucidnost britko oko nezamagljeno i neopterećeno,izoštrena percepcija

fishcrap (citat):meni su to dva isprepletena pojma ne mogu jedno bez drugoga svjesnost mi je više kao stanje dok je lucidnost britko oko nezamagljeno i neopterećeno,izoštrena percepcija

aha kužim meni je to sve svijesnost dok ti radije izgovoriš oba pojma

EDIT: je svima ovdje, znači, istraživat i biti sretan glavni ciljevi u životu(naravno, s respektom prema drugima koji ga zaslužuju)?

Luj XIV (citat):O da! Znao sam da negdje duboko lezi zakopan pravi krscanin i tako mi je drago radi toga.

Uljepsala si mi dan sad

Eto, i ti meni. A jučer mi je to baš trebalo (nisam imala baš najbolji dan).
Ti si

Jaunting Head (citat):

fishcrap (citat):meni su to dva isprepletena pojma ne mogu jedno bez drugoga svjesnost mi je više kao stanje dok je lucidnost britko oko nezamagljeno i neopterećeno,izoštrena percepcija

aha kužim meni je to sve svijesnost dok ti radije izgovoriš oba pojma

EDIT: je svima ovdje, znači, istraživat i biti sretan glavni ciljevi u životu(naravno, s respektom prema drugima koji ga zaslužuju)?

Ti se ciljevi u životu nekako mijenjaju ruku pod tuku s prioritetima. Sad mi je najbitnija obitelj, posebno moje dijete. I sve što ima veze s njom.

Sreća je tako efemeran pojam, a i za svakoga predstavlja nešto drugo.
Nisam sigurna može li sreća opstojati sama, bez da je uzrokovana drugim. Sretni smo zbog nečeg, ne sami od sebe. A za to je potrebno da se štošta u našim životima poklopi... Govorim o trijeznom stanju, naravno.

Domina (citat):Ti se ciljevi u životu nekako mijenjaju ruku pod tuku s prioritetima. Sad mi je najbitnija obitelj, posebno moje dijete. I sve što ima veze s njom.

Sreća je tako efemeran pojam, a i za svakoga predstavlja nešto drugo.
Nisam sigurna može li sreća opstojati sama, bez da je uzrokovana drugim. Sretni smo zbog nečeg, ne sami od sebe. A za to je potrebno da se štošta u našim životima poklopi... Govorim o trijeznom stanju, naravno.

Vidiš, meni se nekako čini da treba težiti tome da se postigne sreća i zadovoljstvo zbog sebe samih. U smislu, samodostatnošću, meditacijom.... takvim stvarima. Nije lako, to je cjeloživotni proces, ali čini mi se da je dobar put do tzv. ataraxije (grč. nepomućenost). Mislim da čovjek nikada ne može biti potpuno sretan na svim razinama života, ali da u svemu može naći komadić sreće.

Ali evo npr. što želim reći: sjediti negdje na Tibetu, u tišini, sam samcat, meditirati, biti u miru i harmoniji sam sa sobom i cjelokupnošću prirode.... čini se kao zadovoljstvo postignuto iz sebe, a ne izvana, od drugih. Za to mi se ne čini da treba da se išta u životu poklopi osim tebe samoga sa samim sobom i harmonijom Svemira. Uvijek nešto nedostaje, naravno, ali to mi se čini kao najbliži stupanj do te neke potpunosti, ataraxije, kojoj svi težimo. Možda idealiziram, ali da nisam takvo grozno gradsko kapitalističko dijete, možda bih se i odvažila na takav život. Jer ataraxia nije oko nas, nego u nama.

Da. Budist sam i stoik